Starci
Autor: Antun Šoljan
Redatelj: Robert Raponja
Glume:
- Ivica Vidović (Bepo),
- Špiro Guberina (Jure),
- Natali Geber (Zelga),
- Matilda Žorž (Hilga)
- Matija Prskalo, Ecija Ojdanić
Scenograf: Vojo Radojčić
Kostimograf: Ruta Knežević
Glazba: Boris Guberina
Premijera: 1999.
Kritički osvrti na predstavu
Smijmo se ozbiljnom
Vijenac, Broj 164, 15.06.2000. - Piše: Igor Ružić
Intimistička predstava Starci su samo drugo ime za "Mototor" Antuna Šoljana, o dva sedamdesetogodišnja »ljuvena mladića« koji očekuju brod koji ih ima odvesti zauvijek, a u međuvremenu već žive u svom unutarnjem, izmišljenom i zatvorenom svijetu. Nalik na Hemingwayeva neuništivog starca, tako i ova dvojica čekaju onu zadnju veliku ribu (ili dvije, pa svakom po jednu kako je i red) ne bi li ipak, na kraju, sudeći po veličini kajića i načinu življenja ne baš uspješne egzistencije, otišli s praskom. Špiro Guberina i Ivica Vidović, dva »mototora« hrvatskog kazališta, u morskoj se ribarskoj poetici života (»šaka suza, vrića smija...«) snalaze kao ribe u vodi, no već toliko dugo da ih se, poput starog Tomosa (može i Renaulta 4), podnosi iz sentimentalnih ili (nedostatka) materijalnih razloga. Naime, već i prije negoli će Guberina rasprostrti svoj humoristični arsenal, svakom je sljedeća replika ili vrlo stegnuto izveden geg već pred očima. Humoru ne pridonose previše ni pocikivanja haringi Zelge i Hilge (Natali Geber i Matilde Žorž), u Evinim kostimima Rute Knežević — bijelim trikoima naturalističke crte straga, a trokuta i dva para koncentričnih krugova naprijed. No od golotinje smo u domaćem kazalištu ionako odavno odustali. Tako se i Starcima pokazuje kako Šoljan, ma kako lijepo ga se sjećali, treba potporu filmskog, kazališno redateljskog ili dramaturškog (još jednog) talenta da bi njegovi tekstovi zaista zasjali onako kako se o njima govori (i piše). Ovako nam samo ostaju Starci u režiji Roberta Raponje, sa ili bez navodnika, kojima se »smijemo ozbiljno«.
