Riječ redatelja

Boksačko srce je vrlo jednostavna priča koja usprkos tome ili baš zato uspijeva progovoriti o važnim stvarima; o slobodi i autentičnosti, o našim izborima i spremnosti da se za njih borimo.
Ono što sam prepoznao kao najveću vrijednost ovog komada je to što “Boksačko srce” u našem kompetitivnom svijetu, orijentiranom i prisiljenom na borbu, ne slavi borbu kao sredstvo supremacije, već kao sredstvo postizanja vlastitih spoznaja i izgradnje karaktera. Boks i boksački ring, pa tako i boksačko srce, u ovom komadu ne predstavljaju poziv na sukobe, već predstavljaju metaforu života u kojemu one najveće i najteže borbe vodimo sami sa sobom i u sebi.
Životne priče glavnih likova zanimljive su i inspirativne baš kao i njihov odnos koji se razvija, raste i mijenja i kojima se, uz zanimljive obrate, stvara jedan iskren, autentičan i usprkos svemu vedar svijet.
 A optimizam koji nudi ova melodrama, nije prazan pamfletski optimizam. On proizlazi iz susreta s pravim životnim problemima, pitanjima i spoznajama, a to je ono što ovu priču čini uvjerljivom, zanimljivom i inspirativnom. 
Osim toga, kao svaka dobra priča i ova nama kao gledateljima omogućuje preispitivanje koliko smo mi vjerni sebi, svojim vrijednostima, koliko smo hrabri i spremni boriti se za njih.

Marko Torjanac, redatelj predstave

Marko Torjanac

Marko Torjanac još se kao srednjoškolac intenzivno počeo baviti kazalištem u Omladinskom studiju ZKM-a u kojem je, uz brojne uloge u repertoaru Studija, kao sedamnaestogodišnjak dobio stipendiju za umjetničko središte Brewery Art Centre u Kendalu u Velikoj Britaniji gdje je na audiciji dobio glavnu ulogu u predstavi Our Day Out Willyja Russela u kojoj je igrao na engleskom i za koju je dobio odlične kritike u respektabilnim britanskim tiskovinama. Akademiju dramskih umjetnosti u Zagrebu upisuje 1986. godine, a diplomira 1990.

Profesionalni glumački put započinje u Dramskom kazalištu Gavella te nastavlja u Teatru ITD, čiji je stalni član ansambla do 2006. godine. U tom periodu, među ostalim, igra Trepljova u Galebu, Laerta u Hamletu, Orsina u Na tri kralja, Cetija u Medvjedu Tepišaru, Ludoslava u Kralju Ubuu, Aarona u Titu Androniku, Alfreda u Kraljici Majci, Krležu u Cabaretu ITD, Cabaret Majstora u Begović Cabaretu,  Staljina u Ljubavnim pismima Staljinu i druge.

Ostvaruje uloge i u mnogim neovisnim i vaninstitucionalnim kazalištima, a izdvajaju se uloga Bernyja u Seksualnim perverzijama u Chicagu HKD Teatra iz Rijeke, uloge Petra Glavine u Deložaciji, Louisa IV u Noći Bogova i Leonea u Fritzspielu Epilog teatra te u Glumačkoj družini Histrion uloge Josipa Drugog u Gričkoj vještici i Bernyja u drugoj postavi Seksualnih perverzija u Chicagu.

2001. godine osniva Kazalište Planet Art, usmjereno prema suvremenom problemskom dramskom repertoaru, kojemu je umjetnički i poslovni ravnatelj te producent. U Planet Artu osmišljava repertoar i sudjeluje kao prevoditelj, glumac i/ili redatelj te scenograf u predstavama Velika Zvjerka, U posjetu kod gospodina Greena, Sumnja, Zečja rupa, Prekidi, Plemena (u koprodukciji s Teatrom Exit), Posljednja Freudova seansa, Ljubavna pisma Staljinu te u predstavama Tko je ovdje lud? i Ritina škola koje je i adaptirao. Glumi i potpisuje adaptaciju teksta i u predstavi Za umrijet od smijeha, prvoj i izuzetno uspješnoj koprodukcijskoj suradnji Kazališta Planet Art s Teatrom Rugantino. Gotovo sve predstave Planet Arta izvedene su više od sto puta, a poneke i znatno više te po cijeloj Hrvatskoj čime je Planet Art dao znatan doprinos popularizaciji dramskoga kazališta.

Kazalište Planet Art 2007. godine preuzima produkciju kultne predstave Stilske vježbe koju uvodi u Guinnessovu knjigu rekorda kao najdugovječniju predstavu na svijetu s istom glumačkom postavom, tiska monografiju 40 godina Stilskih vježbi te organizira svečanu 40. obljetnicu izvođenja predstave čime je ovoj predstavi u najširoj javnosti priznat njezin kultni status. Također svečanom izvedbom 2018. godine obilježeno je 50 godina izvođenja Stilskih vježbi nakon čega se odlukom protagonista predstava prestala izvoditi.

U okviru Planet Arta pokreće i Stand up comedy scenu i radionice koji su uspješno djelovali od 2004. do 2006. godine na brodu-klubu Papillon na Savi i bili nukleus stvaranja današnje zagrebačke stand-up comedy scene.
Između 2002. i 2010. godine autor je i voditelj projekta Edukativno kazalište koje je dobilo Posebno priznanje Američke akademije za razvoj edukacije, a za koje je napisao tekstove Škola za prave frajere, Ja, ne!, Pokušajmo sami! i dječji mjuzikl Zubić Zupko te ih režirao i producirao.

Bio je glavni urednik časopisa Hrvatsko glumište 2001. i 2002. godine, jedan je od inicijatora i voditelja radne grupe za izmjene Zakona o kazalištu pri HDDU 2001. godine; bio je član radne skupine za izmjene i dopune Zakona o kazalištu pri Ministarstvu kulture RH 2005. godine, koordinator Mreže neovisnih kazališta 2012./2013. godine i sudionik međunarodnog stipendijskog programa USA Ambasade Social changes through arts 2012. godine.
Koautor je posebnog projekta Političko kazalište koji producira Kazalište Planet Art.

Povremeni je gost predavač na Odjelu produkcije ADU i autor nekoliko programskih i financijskih analiza kazališne scene u Hrvatskoj.

Glavni je urednik monografije 40 godina Stilskih vježbi i autor i scenarist nekoliko televizijskih emisija.

Osim u kazalištu, povremeno nastupa na televiziji, filmu i na radiju.

Dobitnik je Nagrade Ivo Fici za najboljeg mladog glumca na 2. Festivalu glumca u Vinkovcima 1996. godine za ulogu Alfreda u predstavi Kraljica majka, nagrade Zlatni smijeh na Danima Satire 2000. godine za ulogu Miroslava Krleže u Cabaretu &TD, nagrade Najhistrion 2000. godine za ulogu Bernyja u predstavi Seksualne perverzije u Chicagu; trostruki je dobitnik Nagrade Zlatna murva za najbolju mušku ulogu na festivalu Glumište Pod Murvom u Skradinu 2011., 2016. i 2018. godine za uloge Larryja u Velikoj Zvjerci, Freuda u Posljednjoj Freudovoj seansi i Njega u Za umrijet od smijeha. Trostruki je dobitnik i najprestižnije hrvatske glumačke nagrade - Nagrade Fabijan Šovagović na Festivalu glumca u Vinkovcima 2014., 2015. i 2016. godine za uloge Christophera u predstavi Plemena, Pravdana u predstavi Ritina škola i Freuda u predstavi Posljednja Freudova seansa. Dobitnik je nagrade Joakimov prsten za najbolju ulogu na Međunarodnom pozorišnom festivalu Joakim-Inter-Fest 2016. godine u Kragujevcu u Srbiji za ulogu Freuda u predstavi Posljednja Freudeova seansa. Predstave koje je producirao u Kazalištu Planet Art dobile su, uz mnoga priznanja, sveukupno trideset i tri relevantne domaće i inozemne kazališne nagrade.

Preveo je petnaest dramskih tekstova s engleskog jezika. 

Uz umjetnički rad angažirao se i politički, pa je tako nestranački zastupnik u Skupštini Grada Zagreba u trenutnom sazivu.

Filip Vidović

Filip Vidović rođen je 1991. godine u Splitu, no odrasta u Zagrebu, gdje je 2015. i diplomirao glumu na Akademiji dramske umjetnosti. Tijekom studija surađivao je s renomiranim redateljima u profesionalnim kazališnim projektima na Dubrovačkim ljetnim igrama, u Dramskom kazalištu Gavella, Žar ptici i Zagrebačkom kazalištu mladih. Po završetku studija angažiran je u Gradskom kazalištu Trešnja u okviru stručnog osposobljavanja gdje je ostvario niz zapaženih uloga. 

Svoj profesionalni glumački put započeo je u predstavi Moja nuklearna ljubav Teatra Rugantino, ostvario je zapaženu ulogu Fadinarda u predstavi Talijanski slamnati šešir Kazališta Komedija i onda se dogodila audicija za Ciganina, ali najljepšeg… U velikoj konkurenciji osvojio je ulogu Roma Sandija, kojeg je maestralno i odglumio. Sandi mu je donio i stalan angažman u zagrebačkom HNK gdje danas uz Sandija igra i Bricka u Mački na vrućem limenom krovu i Hemona u Antigoni.   

Malo i o nagradama… 2018. Filip je prvo osvojio publiku (glasalo se putem kupona i online), koja mu je dodijelila medijsku nagradu Zlatni Studio u kategoriji Novo lice u kazalištu i na filmu. Zatim su kritika i struka rekle svoje mišljenje o Filipovoj ulozi Sandija u Ciganinu, ali najljepšem zagrebačkog HNK – nagradama. Prvo je u njegovom rodnom gradu, Splitu, žiri Marulovih dana donio odluku da njegov Ciganin nije samo najljepši, već i najbolji – Marula za glumačko ostvarenje dijelio je s Krešom Mikićem. Slijedila je Rijeka. Na 25. Međunarodnom festivalu malih scena Rijeka nagradu Veljko Maričić za najbolju mladu glumicu ili glumca, podijelio je sa svojom kolegicom Maresi Riegner, a žiri medijskog pokrovitelja Novog lista dodijelio mu je nagradu Mediteran. Kao veliko finale, osvojio je za Ciganina, ali najljepšeg i nagradu ’Mila Dimitrijević’ Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu za najbolju mušku ulogu u dramskim predstavama.

S obzirom da je Filip odrastao u glumačkoj obitelji, sin je legende hrvatskog glumišta Ivice Vidovića i glumice Gordane Gadžić, još su mu kao dječaku kazalište i pozornica bili uobičajeno okruženje, a glumu smatra igrom. Kao dječak prvi se put službeno i pojavio na daskama koje život znače 2004., zajedno s ocem, u predstavi Play Beckett Teatra Ulysses na Brijunima. Od uloge Ničijeg djeteta do Sandija, Bricka, Hemona… tek je započet niz uloga u glumačkoj karijeri od koje se puno očekuje jer Filipu je tek 28 godina, obožava glumu, voli pjevati, voli plesati salsu i voli kuhati.

Kazalište
Hemon; Antigona – Angela Richter (HNK Zagreb)
Brick; Mačka na vrućem limenom krovu – Paolo Magelli (HNK Zagreb)
Peer - zavodnik; Peer Gynt – Erik Ulfsby (HNK Zagreb)
Sandi; Ciganin, ali najljepši – Ivica Buljan (HNK Zagreb)
Fadinard; Talijanski slamnati šešir – Georgij Paro (Kazalište Komedija)
Vuk; Crvenkapica i gladni vuk – Frana Marija Vranković (Točka na i)
Filip; Room No.7 – Andrea Solomun, Ema Janković, Judita Franković (Dance&M Company)
Knower; Moja nuklearna ljubav – Olja Lozica/Matko Botić(Teatar Rugantino)
Kor, pijetao; Braća Grimm i princeza Louise – Paolo Tišljarić (Kazalište Trešnja)
Paž; Pravo zlato – Ivan Leo Lemo/Nina Kleflin (Kazalište Trešnja)
Slastičar, gostioničar; Domaća zadaća – Miro Međimorec (Kazalište Trešnja)
Panova sjena, Krezubica; Petar Pan – Robert Waltl (ZKM)  
Sin; Spremni – Saša Božić (ZKM)
Tom; Staklena menažerija – Željko Vukmirica (ispit na ADU)
Sin; Dorothy Gale – Dora Ruždjak Podolski (suradnja ADU i KUFERA)
Gužvica; Tonkica Palonkica Frr – Robert Raponja (Žar ptica)
Zec; Ezop: Basne – Ksenija Zec/Saša Božić (Žar ptica)
Fedotik; Tri sestre – Slobodan Unkovski  (Gavella)
Mike; Sjećanje vode – Marina Pejnović  (ispit na ADU, gostovanje na FISTU u Beogradu)
Sirenin princ; I živjeli su sretno... – Frana Marija Vranković  (POU Velika Gorica)
Dio kora; Kralj Edip – Eduard Miller (Dubrovačke ljetne igre)
Ničije dijete; Play Beckett - Rade Šerbedžija/Borislav Vujčić (Teatar Ulysses)

Film i televizija
Dalibor Matanić; Novine (3. sezona); Sin
Goran Rukavina; Počivali u miru (3. sezona); Filip Stančec
Aldo Tardozzi; Ko te šiša (2. sezona); Punker
Goran Kulenović; Crno-bijeli svijet (2. sezona); Jura Stublić
Tadija Tadić – Potjera
Vid Begić – Za stolom

Lutz Hübner

Lutz Hübner je glumac, redatelj i jedan od najplodnijih suvremenih njemačkih pisaca. Nakon studija radio je najprije kao glumac u Saarlandskom državnom kazalištu u Saarbrückenu i u Badenskom državnom kazalištu u Karlsruheu. Od 1990. do 1993. radio je u Rajnskom zemaljskom kazalištu Neuss, a od 1993. do 1996. u Kazalištu u Magdeburgu kao glumac i redatelj.

Od 1996. godine slobodni je pisac i redatelj. Prema statistici Njemačke scenske udruge, u sezoni 1999./2000. svrstan je među najizvođenije dramatičare današnjice na njemačkim pozornicama, brojem predstava nadmašili su ga samo Shakespeare i Goethe.

Hübner živi u Berlinu. Godine 2000. kazalište Hagen nazvalo je svoje kazalište za mlade po Lutzu Hübneru - Lutzhagen.

Nagrade:
1998: Nagrada njemačkog kazališta mladih za Boksačko srce
2002: Nagrada na festivalu Theaterzwang za Creeps

Teatar Rugantino proslavit će svoj 22. rođendan 14. siječnja, a 21 godina uspješnog i kontinuiranog rada, koliko je iza njega, činjenica je kojom se može pohvaliti malo nezavisnih teatara u Hrvatskoj. Odigrano je sveukupno oko 2100 izvedbi od osnivanja. Rugantino su zajedno osnovali legenda hrvatskog glumišta Ivica Vidović i njegova supruga, diplomirana glumica i dobitnica mnogih glumačkih nagrada, Gordana Gadžić. I danas, devet godina nakon što je Ivica Vidović napustio ovaj svijet, Rugantino hrabro kroči repertoarnim smjerom kojeg su zajedno zacrtali, pod vodstvom, ponovno sve češćim glumačkim i konstantnim producentskim radom Gordane Gadžić. Glavna odrednica Rugantinovog repertoarnog smjera je beskompromisan odabir recentnih društvenih tema kao i autora koji ga stvaraju. Repertoar je satirično-komični i bazira se na kvalitetnim, malim, mobilnim predstavama (zbog mnogobrojnih gostovanja) s vrhunskim izvođačima.

Rugantino je dosad angažirao veliki broj vrhunskih umjetnika. Od pisaca to su Mate Matišić, Miro Gavran, Janusz Glowacki, Joško Božanić, Ivica Ivanišević, Yasmina Reza, Lutz Hübner, Jordan Cvetanović, Vladimir Stojsavljević, Christopher Durang, Aleksandar Galin; redatelji: Zoran Mužić, Robert Raponja, Marin Carić, Joško Juvančić, Hana Veček, Mario Kovač, Zijah Sokolović, Franka Perković, Miran Kurspahić, Olja Lozica, Filip Grinvald; glumci, počevši od Ivice Vidovića i Gordane Gadžić, svoj glumački doprinos Rugantinu dali su i Špiro Guberina, Ljubomir Kapor, Helena Buljan, Sreten Mokrović, Mladen Vulić, Goran Navojec, Boris Svrtan, Urša Raukar, Marina Nemet, Linda Begonja, Siniša Popović, Luka Dragić, Dubravka Miletić, Asja Jovanović, Marija Kohn, Lada Bonacci, Sanja Milardović, Petar Cvirn, Filip Vidović, Goran Guksić, Marko Torjanac, Dubravka Ostojić, Mladen Vasary; ugledni scenografi, kostimografi, skladatelji, dizajneri...

Teatar Rugantino od svojih početaka nije toliko bio prisutan u Zagrebu, zbog nepostojanja vlastitog scenskog prostora, no zato su ga obilježila gostovanja u Hrvatskoj i regiji (ali i u SAD-u i Kanadi). Rugantinove predstave izvođene su u svim kazališnim centrima u Hrvatskoj, ali isto tako i u najmanjim mjestima gdje kazalište rijetko ili nikad ne dolazi. Bio je prvi hrvatski teatar koji je poslije rata (2000. godine) odigrao predstavu u Beogradu (Ay, Carmela u Ateljeu 212), a zatim i u najvažnijim kazalištima Srbije, Bosne i Hercegovine, kao i Crne Gore.
Rugantino je sudjelovao na svim značajnim festivalima u Hrvatskoj – Marulovim danima u Splitu, Festivalu glumca u Vinkovcima, Danima satire, Splitskom ljetu, Zadarskom kazališnom ljetu, ali i na festivalima u inozemstvu (Joakim Interfest, Bihaćko ljeto, Zeničko proljeće, TKT Fest u Tuzli, Međunarodni pozorišni festival Slavija u Beogradu, Pozorišni maraton u Somboru, HAPS u Herceg Novom, Tivtu, Podgorici…). Glumci, pisci i sam Teatar dobitnici su nekoliko nagrada u Hrvatskoj (Dani satire, Nagrada hrvatskog glumišta, Bobijevi dani smijeha, Zlatni zub) i inozemstvu (Nikšić, Banja Luka, Mostar, Doboj).

Predstave koje su do sada obilježile rad Teatra Rugantino… Sirena i Viktorija Aleksandra Galina, Za umrijet od smijeha Christophera Duranga, Život je čudo Ivice Ivaniševića; ThisCasting Mirana Kurspahića; Terapija Jordana Cvetanovića; Bog masakra Yasmine Reze; Sa'će Božo, svaki čas Ivice Ivaniševića; Antigona u New Yorku Janusza Glowackog; Uho, grlo, nož Vedrane Rudan; U sjeni Green Hilla Joška Božanića; Ay, Carmela J. S. Sinisterre...

Kazalište Planet Art je profesionalno, neovisno dramsko kazalište koje se bavi suvremenim, problemskim, često tabuiziranim ili zanemarenim temama prisutnima u našoj svakodnevici i našem okruženju.
To čini postavljajući na scenu dramske tekstove u čijem se središtu nalazi pojedinac suočen s društvenim konceptima koji utječu na njegovu slobodu, integritet i sreću.
Preispitujući te koncepte s humanih i etičkih pozicija te pružajući gledatelju identifikaciju putem sugestivnog umjetničkog doživljaja temeljenog na glumačkoj igri, Planet Art od samih početaka svim svojim predstavama nastoji postavljati pitanja, prekidati šutnju, afirmirati dijalog, razvijati osjetljivost i poticati osobnu refleksiju kao ishodište šire društvene promjene.
Slijedeći ove zasade, predstave Planet Arta već su više od desetljeća među najizvođenijima i najnagrađivanijima u Hrvatskoj što dovoljno govori o njihovoj recepciji kod publike, ali i o uspješnosti šire društvene misije Planet Arta usmjerene ka povezivanju prostora osobne spoznaje i kritičkog promišljanja stvarnosti te posljedično, ali ne manje važno, i popularizaciji dramskog kazališta.
Vjerni preispitivanju uobičajene perspektive, odani zastupanju humanističkih vrijednosti i predani dramskom doživljaju svijeta kako bismo kroz katarzu došli do znanja kojim možemo mijenjati sebe i svoje okruženje, svakom novom predstavom kroz sve mijene nastojimo uvijek i za sebe i za druge biti – kazalište koje se pita.

Marko Torjanac, osnivač je i ravnatelj Kazališta Planet Art.

Planet Art u brojkama

Planet Art je tijekom 14 godina rada producirao 13 kazališnih naslova i 3 posebna kazališta projekta.
U tom razdoblju izvedeno je 1530 predstava u kojima su sudjelovala 33 glumca.
Planet Art dobitnik je 27 relevantnih domaćih i 5 inozemnih nagrada te više od 60 priznanja.
Godišnji prosjek izvedbi Planet Arta je 109 što ga svrstava među kazališta s najvećim brojem izvedbi u Hrvatskoj. U Zagrebu je tijekom 12 godina izvedeno 638 predstava, na gostovanjima u Republici Hrvatskoj 838, a u inozemstvu 54 predstave. Planet Art je gostovao u 88 gradova i mjesta u Hrvatskoj te u 9 zemalja. Broj gledatelja koji su posjetili predstave Planet Arta u 14 godina postojanja je 420 973, a prosječna popunjenost dvorana je 91,35%.
U Planet Artu je do sada surađivalo više od 100 suradnika raznih kazališnih profesija, a godišnji broj suradnika kreće se između 30 i 40.