Momačka je večer, prvi od njih se ženi, mjesto radnje je garaža, davno zamišljena špilja, man cave, prostor rezerviran samo za njih. Kako večer odmiče i kako teku alkohol i sjećanja razlike između trojice prijatelja nekad i danas postaju sve transparentnije a zamjeranja sve izraženija, do točke kada se istina svakog od njih mora izgovoriti, što dovodi do temeljnog pitanja predstave – Može li prijateljstvo preživjeti potpunu istinu, to da se baš sve izgovori i koje su posljedice tog izgovaranja?
Partneri: Ministarstvo kulture i medija RH, Gradski ured za kulturu – Grad Zagreb
Medijski pokrovitelj: 24 sata
PREMIJERA: 27.6. 2023. ZADAR
Autorski tim:
tekst: Vanja Jovanović, Filip Jurjević
režija: Vanja Jovanović
dramaturgija: Filip Jurjević
glume: Karlo Bernik, Marin Klišmanić i Filip Vidović
scenografija i kostimografija : Matej Kniewald
glazba: Šimun Matišić
oblikovanje svjetla: Vanja Jovanović
fotografija i video: Vedran Janković
vizualni identitet: Alegra d.o.o. / Matej Kniewald
tehničko vodstvo: Marko Crnčević /Alen Marin
odnosi s javnošću: Renata Kapicl
organizacija: Ana Vidović
izvršna produkcija: Gordana Gadžić
produkcija: Teatar Rugantino
Trajanje predstave: 75 minuta
Predstava “Prijatelji” nastala je iz potrebe da se o prijateljstvu ne kaže ništa. Koliko god se trudili artikulirati neku misao o odnosu dvoje ili više ljudi, odmah se javlja kontramisao koja ju pobija jer odnose doživljavamo isključivo subjektivno. Netko je nekada izjavio da su prijatelji obitelj koju sami biramo – a obitelj nas oblikuje – što bi značilo da preko prijatelja biramo kako želimo biti oblikovani. Kao sve vrijedno u životu, prijateljski odnos treba njegovati. Treba na njemu raditi, što god to značilo. Ono što je nas interesiralo u tom krhkom odnosu koji nazivamo prijateljstvo je pojam iskrenosti. Kroz tri sukobljene sile, od kojih jedna zastupa iskrenost kao jedini uvjet za ostvarivanje prijateljstva, druga zastupa laž kao temeljni kompromis i bazičnu pristojnost, a treća se teško snalazi u tom sukobu jer traga za vlastitom istinom, ova predstava nudi različite poglede na prijateljstvo i trudi se biti ideološki neobojana – što je, naravno, nemoguće. Ono što je specifično za ovu predstavu sigurno je glumačka podjela. Za razliku od autorskog tima s kojim sam već surađivao, ovo mi je prvi put da radim s ova tri mlada, talentirana glumca koji su Filipov i moj tekst učinili boljim od onoga što smo mi uopće mogli zamisliti. Osim što smo na sceni postavili predstavu o prijateljima i sami smo iza scene postali prijatelji, što se, nadam se, energetski osjeti i u samoj predstavi. Oni su u predstavi duhoviti, brzi, vješti, emotivni i iskreni, a nadamo se da će to prepoznati i naša publika.
Prvo pijanstvo, prvi sex, završetak škole, upis fakulteta pa zaposlenje, prvi auto, ulazak u brak, prvo dijete, drugo, treće, kredit, posao, posao i još posla pa smrt. Poneko putovanje, razočaranje u ljubavi, preljub, nekad rastava, smrt roditelja i saznanje da više nisi ničiji sin. Punktovi života prosječnog muškarca danas, jučer, sutra i sretan je onaj koji taj život uspije podijeliti sa svojim prijateljima jer oni su obitelj koju čovjek bira.
Ovo je predstava o tome kako se takvi životi odvijaju i kako se ljudi kroz vrijeme mijenjaju. Kako se s ljudima mijenjaju i njihovi odnosi. Kroz vrijeme se talože uspjesi i neuspjesi, traume i zamjeranja što je sve put koji vodi u nerazumijevanje među trojicom prijatelja koji su jednom bili najbliži.
Momačka je večer, prvi od njih se ženi, mjesto radnje je garaža, davno zamišljena špilja, man cave, prostor rezerviran samo za njih. Kako večer odmiče i kako teku alkohol i sjećanja razlike između trojice prijatelja nekad i danas postaju sve transparentnije a zamjeranja sve izraženija, do točke kada se istina svakog od njih mora izgovoriti, što dovodi do temeljnog pitanja predstave – Može li prijateljstvo preživjeti potpunu istinu, to da se baš sve izgovori i koje su posljedice tog izgovaranja?
Kako podnosimo to da naš prijatelj želi stupiti u brak, da ne želi djecu, da mrzi svoj život, da kod kuće plače na hrvatske sportske uspjehe, da nije prebolio bivšu pet godina kasnije ili da sluša Matiju Cveka?
U širem kontekstu, sagledavajući odnose koliko je to moguće u njihovoj cjelini, od djetinjstva do danas, pitanja poput “što je nama naša borba dala”,što je nama naše prijateljstvo danas i postoji li ono uopće, nameću se kao legitimna, jer što smo to mi i koja je svrha toga, koji je smisao ako to ni s kim ne možemo iskreno podijeliti?
