S jedne strane Hübner, s druge Sokolović, Faust pred nama, a Göthe nad nama, zasigurno odnekud zagledan u svu tu lepezu likova koje izvode:
Ova Rugantinova predstava nastala je po motivima poznatog njemačkog teksta GRETICA, stranica 89. To je priča o kazalištu ispričana na primjeru proba jedne scene sa stranice 89 iz Götheovog Fausta.
A scena je sljedeća: Stari Faust prodao je svoju dušu Mefistu ne bi li kupio mladost i zaveo Greticu. Da bi u tome uspio podmeće joj kutijicu s nakitom… I tu počinje naša predstava. Prvenstveno kroz odnos redatelja i glumice igramo se različitim tipologijama i procesima nastanka scene sa stranice 89.
E, sad, što je nama Faust? I zašto baš taj komad? Možda, da bi, poput nihiliste i razbijača iluzija – Mefista – demistifcirali jedan svijet koji upravo počiva na iluzijama i, potom, budući da i sami u tom svijetu živimo, otvorili glumcima prostor za – stvaranje nove iluzije. U idiomu scenskog minimalizma, usredotočivši se na glumce, stvorili smo duhovitu i povremeno dirljivu kazališnu iluziju. Dva glumca, zapletena u igru svlačenja i oblačenja različitih karaktera, superiorno, nadahnuto i s lakoćom izvode svoje stilske vježbe pokazujući “tisuću glumačkih lica” i pozivajući publiku da zaviri u taj intrigantni prostor iza zastora.
Suautor i redatelj Zijah A. Sokolović uspješno dirigira prirodom njihovih ljudskih osjećaja (ljubavi, radosti, straha, boli…) te ih u konačnici na inteligentan i suptilan način pretvara u niz duhovitih situacija.
Sve u svemu, ovo je romantično vesela i duhovito tužna predstava o zavedenim ljudima koji iako različiti po karakterima i sudbinama, žive svoju ljubav prema kazalištu, otvarajući svoje predstave kao kutijice sa nakitom…
| Autori: | Lutz Hübner i Zijah A. Sokolović |
| Redatelj: | Zijah Sokolović |
| Glume: | Linda Begonja / Ana Vilenica i Draško Zidar |
| Prevoditelj: | Damir Mađarić |
| Kostimografkinja: | Elvira Ulip |
| Glazba: | Irena Popović |
| Koreografkinja: | Ksenija Zec |
| Producentica: | Gordana Gadžić |
… Predstava teče vrlo glatko i elegantno, oslanjajući se gotovo isključivo na glumačku ekspresiju – kako u tom tipu teatra i treba biti. Redatelj Zijah A. Sokolović predstavu je diskretno obojio svojim karakterističnim stilom glume, ali bez nametanja ili pretjeranosti. Dinamika je gotovo nevjerojatna te se Linda Begonja i Draško Zidar u svakom pogledu, takoreći trenutno i svima naočigled transformiraju, učinkovito demonstrirajući svoje kapacitete i raspon mogućnosti…
…Gretica u izvedbi Rugantina sjajna je predstava koja služi na čast svojim protagonistima, redatelju i kazalištu koje ju je produciralo…
Vijenac – Matica hrvatska, 5. studenoga 2010. – Boris B. Hrovat
…Zijah Sokolović afirmirao se prvenstveno kao veliki glumac, ali i on je režirao i pisao izvanredno popularne tekstove. Upravo na tom planu vrlo zabavnog i iznimno duhovitog prikaza glumačkog umijeća i stvaranja predstave, Sokolović je pronašao niz dodirnih točaka s Hübnerom i njegovim tekstom (u prijevodu Damira Mađarića) koji se nudi kao iznimno kvalitetan predložak za hit-predstavu…
…Dok još odzvanja dugotrajan aplauz nakon predstave, prvi je dojam da je od svih aspekata njegovog bavljenja kazalištem Zijahu Sokoloviću najdraža gluma i da su mu glumci najbliži, pa je zato i kad prikazuje slabosti ili smiješne nesporazume glumaca predstava Nitko, nitko, nikada nije tako igrao Fausta ipak prvenstveno pohvala glumcima, što potkrepljuje i njegovo pružanje prilike glumcima da oblikuju izvanredne kreacije. No, sva značenja ove iznimno zabavne i duhovite izvedbe ne iscrpljuju se samo u potvrdi činjenice da je temeljni preduvjet teatra interakcija predstavljača i gledatelja, pa ni u svojevrsnim stilskim vježbama koje omogućuju fascinantne transformacije Linde Begonje i Draška Zidara….
www.kulisa.eu, 18. listopada 2010. – Tomislav Kurelec
…Taj, jedan te isti prizor, dvojac s pozornice izvodi na niz različitih načina, »skačući« iz kože jednog u kožu drugog lica, dodajući mu svoje viđenje, stavove, interpretacije, svoju dušu. Tako kazališna proba biva jednoga trena otužna, drugoga duhovita, vodeći glumce od suglasja do vatrenih neslaganja, od ravnodušnosti do crpljenja najdubljih osjećaja ili ispada bijesa – a uvijek vezano uz istu situaciju.
Na neizravan način predstava o različitim mogućim umjetničkim pogledima na isti dramski sadržaj poziva na promišljanje nije li često tako i u zbiljskom svijetu gdje različiti izvori i mediji jedan te isti događaj – društveni, politički, sportski, estradni… – svaki gledaju svojim očima i intoniraju onako kako se njima hoće…
Glas koncila, 22. listopada 2010. – D. Ž.
…Istina je da “Nitko, nitko, nikada nije tako igrao Fausta” kao što su ga na premijeri u kazalištu Vidra igrali Linda Begonja i Draško Zidar, pod palicom Zijaha A. Sokolovića. Desetak poglavlja odnosa redatelj-glumica upisuje se u antologiju hrvatskoga kazališta. Tu, dakako, trijumfira Zijahov tip glume! Sigurno je da će predstava “Nitko, nitko nikada nije tako igrao Fausta” biti rado gledana. Prizori postaju mali kazališni briljanti, jer glumci svaki put sjajno oblikuju različite tipove karaktera redatelja i glumice koji su katkad urnebesno komični! Do suza im se možete nasmijati!…
Večernji list, 15. listopada 2010. – Ana Lendvaj
Zadarski list, 20.07.2011. – Piše: Nikola Markulin
