Oni su puni mana. Oni su zahtjevni. Oni su teški.
Oni su antijunaci našeg doba.
Oni su mi kad zatvorimo oči.
Oni su odlučili poludjeti kako bismo mi shvatili da nismo normalni.
Dramski tekst Laughing Wild (Za umrijet od smijeha) nagrađivanog američkog dramskog pisca i glumca Christophera Duranga nastao je 1987. godine, a kao ishodište mu je poslužio vlastiti stand up comedy nastup prerađen u dramu koja ironično i kritički progovara o američkom društvu kasnih osamdestih godina prošloga stoljeća.
U hrvatskom uprizorenju, nastalom u koprodukciji Teatra Rugantino i Kazališta Planet Art, koje je režirao Mario Kovač, a adaptirao Marko Torjanac, radnja drame prenesena je u Hrvatsku, a sadržaji američkog društva, politike i kulture osamdesetih zamijenjeni su prepoznatljivim hrvatskim inačicama i kontekstom koji kritički progovaraju o Hrvatskoj danas.
Predstava također ima originalno i atraktivno žanrovsko određenje koje možemo nazvati SF-om: satiričkom fantazijom koja nam uz mnogo humora postavlja krajnje ozbiljna pitanja o našoj stvarnost iz zamišljene budućnosti.
Glavni junaci ove predstave, u interpretaciji Gordane Gadžić i Marka Torjanca, na ovom putovanju u budućnost tragaju za odgovorima na pitanja iz sadašnjosti:
Moramo li poludjeti kako bismo ostali normalni?
Smijemo li biti autentični?
Jesmo li dovoljno hrabri za takvo što ili se moramo skrivati u snovima?
Jesu li snovi sigurno utočište?
Jesu li to uopće naši snovi?
Ili točnije – čije snove sanjamo, treba li na njih pristati ili je krajnje vrijeme za prelazak na višu razinu?
Dobrodošli u Hrvatsku 2132. godine!
Predstava je realizirana uz financijsku potporu Gradskog ureda za kulturu grada Zagreba i Ministarstva kulture RH
Uloge:
Ona Gordana Gadžić
On Marko Torjanac
Glasovi
Žena žaba: Elizabeta Kukić
Spiker: Kruno Belko
Zbor: LeZbor
Režija: Mario Kovač
Prijevod: Mirna Čubranić
Adaptacija: Marko Torjanac
Scenografija: Zdravka Ivandija Kirigin
Kostimografija: Ana Fucijaš
Izbor glazbe: Mario Kovač
Glazbena obrada: Milorad Stranić
Oblikovanje svjetla: Aleksandar Mondecar
Oblikovanje zvuka: Damir Rončević
Dizajn: Tomislav Veltruski
Fotografija: Radomir Sarađen
Video:Hrvoje Felbar
Šminka:Marija Bingula i Tanja Bjeliš
Tehničko vodstvo: Davor Popović i Damir Rončević
Produkcija: TEATAR RUGANTINO i KAZALIŠTE PLANET ART
Bavljenje kazalištem započeo je kao član Dramskog učilišta Zagrebačkog kazališta mladih gdje je skupljao prva kazališna iskustva pod stručnim vodstvom Zvjezdane Ladike, Elizabete Kumer, Jadranke Korde i Borisa Kovačevića. U tom periodu nastupa u čitavom nizu amaterskih i profesionalnih produkcija ZKM-a.
Godine 1995. osniva nezavisnu studentsku kazališnu grupu Schmrtz Teatar s kojom u malo više od pet godina rada režira, glumi, nastupa u više od 120 predstava, performansa, hepeninga, koncerata te ostvaruje brojna gostovanja po Hrvatskoj i Europi. Članstvo grupe su činili mladi ljudi (pretežno studenti) koji su imali želju baviti se izvedbenim umjetnostima i reciklažom starih ideja o “modernosti” i “političkom angažmanu” kazališta. Od samog početka tematika njihovih nastupa obuhvaćala je pitanja ljudskih prava, ekologije, kritike društva, modernog primitivizma, supkulturnih pokreta, alternativnih svjetonazora, civilnog društva, autonomije kulture. Među najpoznatijim radovima grupe su radikalne akcije (krađa knjiga u knjižarama u sklopu akcije “22%”, egzorcistička akcija istjerivanja zlih demona iz zgrade HNK, Millenium Marijuana March i druge).
Mario Kovač uključen je u mnoge umjetničke projekte, a mnogih je i autor. Pokretač je i osnivač nekoliko alternativnih i studentskih kazališnih festivala i susreta od kojih treba izdvojiti: FAKI (Festival alternativnog kazališnog izričaja), TEST! (Teatar Studentima!) i K.R.A.D.U. (Kazališna Revija Akademije Dramske Umjetnosti).
Organizira razna događanja (performanse, hepeninge, predstave, glazbene slušaonice, filmske projekcije, književne i poetske večeri, DJ nastupe, izložbe, modne revije…) u mnogim zagrebačkim klubovima uz gostovanja širom Europe.
Od 2000. godine kao profesionalni kazališni redatelj ostvario je čitav niz predstava:
Sjajno prolazno vrijeme Davida Ivesa u DK Gavella, Sudnji dan Žanine Mirčevske u Teatru &TD, Krovna udruga Ivice Ivaniševića i Ante Tomića u HNK Split, Slučaj Hamlet Ane Prolić u DK Gavella, Je li tko za sex? Davida Ivesa u Teatru &TD, Sa’ će Božo, svaki čas Ivice Ivaniševića u Teatru Rugantino, mjuzikl Za dobra stara vremena Željke Ogreste i Rajka Dujmića za Gerila Mediju, Bijelo, bijelo, bijelo (po motivima romana Ogledi o sljepoći Jose Saramagoa) s Dramskim studijem slijepih i slabovidnih Novi Život i brojne druge.
Mnoge od tih predstava osvajale su nagrade na značajnim domaćim i stranim kazališnim festivalima.
Za Treći program Hrvatskog radija režirao je radio drame Žena bomba Ivane Sajko (za tu režiju 2004. godine dobija Nagradu hrvatskog glumišta), Sunčani grad Radovana Ivšića, Slučaj Hamlet Ane Prolić, Velika bijela zavjera Dimitrija Vojnova, Sasvim obične ludosti Petra Zelenke i Plaidoyer po piknji i Nema više apokalipse Milka Valenta.
Umjetnički je ravnatelj kazališta Tvornica lutak
Christopher Durang je američki je dramski pisac čija djela, među ostalima, uključuju A History of the American Film (nominacija za nagradu Tony, nagrada Best Book of a Musical, 1978.), The Actor’s Nightmare, Sister Mary Ignatius Explains It All For You (nagrada Obie Award i nagrada Off-Bway run 1981.-83.), Beyond Therapy, Baby with the Bathwater (nagrada Playwrights Horizons, 1983.), The Marriage of Bette and Boo (nagrada Obie Award, nagrada Dramatists Guild Hull-Warriner Award), Laughing Wild (nagrada Playwrights Horizons, 1987.), Durang/Durang, Sex and Longing i Betty’s Summer Vacation (nagrada Playwrights Horizons, 1999.; nagrada Obie Award), Mrs. Bob Cratchit’s Wild Christmas Binge, mjuzikl Adrift in Macao i druge.
Durang je također i glumac. Nastupao je na njujorškoj premijeri predstave Laughing Wild kao i u losanđeleskoj postavi. Dobitnik je grupne nagrade Obie Award za predstavu The Marriage of Bette and Boo, a nastupao je u kabareu Chris Durang i Dawne za koji je 1996. osvojio nagradu Bistro Award.
U ranim osamdesetima, zajedno sa Sigourney Weaver napisao je popularnu Brecht-Weill parody, u kojoj su zajedno i nastupali te su oboje nominirani za nagradu Drama Desk Awards za najbolje izvođače u mjuziklu.
Glumio je i u filmovima The Secret of My Success, Mr. North, The Butcher’s Wife, Housesitter, The Cowboy Way i mnogim drugima.
Diplomirao je na Harvardu i na Yale School of Drama.
1995. osvojio je prestižnu trogodišnju nagradu Lila Wallace Reader’s Digest Writers’ Award te je kao dobitnik te nagrade vodio program dramskog pisanja za djecu obitelji pogođenih alkoholizmom. Godine 2000. osvojio je nagradu Sidney Kingsley Playwriting Award.
Gotovo sve njegove drame su tiskane, a od 1994. zajedno s Marshom Norman vodi progam za dramske pisce pri školi Juilliard School u New Yorku.
Član je prestižnog udruženja Dramatists Guild Council.
Marko Torjanac još se kao srednjoškolac intenzivno počeo baviti kazalištem u Omladinskom studiju ZKM-a u kojem je, uz brojne uloge u repertoaru Studija, kao sedamnaestogodišnjak dobio stipendiju za umjetničko središte Brewery Art Centre u Kendalu u Velikoj Britaniji gdje je na audiciji dobio glavnu ulogu u predstavi Our Day Out Willyja Russela u kojoj je igrao na engleskom i za koju je dobio odlične kritike u respektabilnim britanskim tiskovinama. Akademiju dramskih umjetnosti u Zagrebu upisuje 1986. godine, a diplomira 1990.
Profesionalni glumački put započinje u Dramskom kazalištu Gavella te nastavlja u Teatru ITD, čiji je stalni član ansambla do 2006. godine. U tom periodu, među ostalim, igra Trepljova u Galebu, Laerta u Hamletu, Orsina u Na tri kralja, Cetija u Medvjedu Tepišaru, Ludoslava u Kralju Ubuu, Aarona u Titu Androniku, Alfreda u Kraljici Majci, Krležu u Cabaretu ITD, Cabaret Majstora u Begović Cabaretu, Staljina u Ljubavnim pismima Staljinu i druge.
Ostvaruje uloge i u mnogim neovisnim i vaninstitucionalnim kazalištima, a izdvajaju se uloga Bernyja u Seksualnim perverzijama u Chicagu HKD Teatra iz Rijeke, uloge Petra Glavine u Deložaciji, Louisa IV u Noći Bogova i Leonea u Fritzspielu Epilog teatra te u Glumačkoj družini Histrion uloge Josipa Drugog u Gričkoj vještici i Bernyja u drugoj postavi Seksualnih perverzija u Chicagu.
2001. godine osniva Kazalište Planet Art, usmjereno prema suvremenom problemskom dramskom repertoaru, kojemu je umjetnički i poslovni ravnatelj te producent. U Planet Artu osmišljava repertoar i sudjeluje kao prevoditelj, glumac i/ili redatelj te scenograf u predstavama Velika Zvjerka, U posjetu kod gospodina Greena, Sumnja, Zečja rupa, Prekidi, Plemena (u koprodukciji s Teatrom Exit), Posljednja Freudova seansa, Ljubavna pisma Staljinu te u predstavama Tko je ovdje lud? i Ritina škola koje je i adaptirao. Glumi i potpisuje adaptaciju teksta i u predstavi Za umrijet od smijeha, prvoj i izuzetno uspješnoj koprodukcijskoj suradnji Kazališta Planet Art s Teatrom Rugantino. Gotovo sve predstave Planet Arta izvedene su više od sto puta, a poneke i znatno više te po cijeloj Hrvatskoj čime je Planet Art dao znatan doprinos popularizaciji dramskoga kazališta.
Kazalište Planet Art 2007. godine preuzima produkciju kultne predstave Stilske vježbe koju uvodi u Guinnessovu knjigu rekorda kao najdugovječniju predstavu na svijetu s istom glumačkom postavom, tiska monografiju 40 godina Stilskih vježbi te organizira svečanu 40. obljetnicu izvođenja predstave čime je ovoj predstavi u najširoj javnosti priznat njezin kultni status. Također svečanom izvedbom 2018. godine obilježeno je 50 godina izvođenja Stilskih vježbi nakon čega se odlukom protagonista predstava prestala izvoditi.
Povremeni je gost predavač na Odjelu produkcije ADU i autor nekoliko programskih i financijskih analiza kazališne scene u Hrvatskoj. Glavni je urednik monografije 40 godina Stilskih vježbi i autor i scenarist nekoliko televizijskih emisija. Osim u kazalištu, povremeno nastupa na televiziji, filmu i na radiju.
Dobitnik je Nagrade Ivo Fici za najboljeg mladog glumca na 2. Festivalu glumca u Vinkovcima 1996. godine za ulogu Alfreda u predstavi Kraljica majka, nagrade Zlatni smijeh na Danima Satire 2000. godine za ulogu Miroslava Krleže u Cabaretu &TD, nagrade Najhistrion 2000. godine za ulogu Bernyja u predstavi Seksualne perverzije u Chicagu; trostruki je dobitnik Nagrade Zlatna murva za najbolju mušku ulogu na festivalu Glumište Pod Murvom u Skradinu 2011., 2016. i 2018. godine za uloge Larryja u Velikoj Zvjerci, Freuda u Posljednjoj Freudovoj seansi i Njega u Za umrijet od smijeha. Trostruki je dobitnik i najprestižnije hrvatske glumačke nagrade – Nagrade Fabijan Šovagović na Festivalu glumca u Vinkovcima 2014., 2015. i 2016. godine za uloge Christophera u predstavi Plemena, Pravdana u predstavi Ritina škola i Freuda u predstavi Posljednja Freudova seansa. Dobitnik je nagrade Joakimov prsten za najbolju ulogu na Međunarodnom pozorišnom festivalu Joakim-Inter-Fest 2016. godine u Kragujevcu u Srbiji za ulogu Freuda u predstavi Posljednja Freudeova seansa. Predstave koje je producirao u Kazalištu Planet Art dobile su, uz mnoga priznanja, sveukupno trideset i tri relevantne domaće i inozemne kazališne nagrade.
Preveo je petnaest dramskih tekstova s engleskog jezika.
Rođena je u Beogradu gdje je i diplomirala glumu na Fakultetu dramskih umjetnosti u klasi prof. Minje Dedića kao najbolji student generacije za što je dobila nagradu Strahinja Petrović.
Po završetku studija surađivala je s uglednim kazališnim redateljima u gotovo svim beogradskim kazalištima ostvarivši niz značajnih uloga među kojima treba izdvojiti Titaniju u Snu ljetne noći, Simonidu u Kraljevoj jeseni (nagrada za najbolju mladu glumicu na Susretima Joakim Vujić), Lady Macbeth u Macbethu, Ljepoticu u Ljepotici i zvijeri (godišnja nagrada Gita Predić Nušić Pozorišta Boško Buha), Mare u Tetoviranim dušama…
Na filmu je debitirala 1981. u Dečku koji obećava Miše Radivojevića. Najznačajniji filmovi: Stepenice za nebo Miroslava Lekića, Tajvanska kanasta Gorana Markovića (Zlatna arena u Puli za epizodnu ulogu i Povelja na glumačkim susretima u Nišu 1986.), Šest dana juna Dinka Tucakovića, Već viđeno i Urnebesna tragedija Gorana Markovića, Neka čudna zemlja Dragana Marinkovića, Uvijek spremne žene Branka Baletića, Vila orhideja Kreše Golika, Čovjek koji je volio sprovode, Orao i Treća žena ZoranaTadića, Kraljica noći Branka Schmidta, Konjanik Branka Ivande, Welcome to Sarajevo Michaela Winterbottoma, Lokalni vampir Branka Baletića. Također je ostvarila nekoliko uloga u TV dramama i serijama (Vuk Karadžić, Noćni igrači, Neka čudna zemlja, Pogrešna procena).
Godine 1998. zajedno sa svojim životnim partnerom, glumcem Ivicom Vidovićem, osniva Teatar Rugantino, malu glumačku oazu koja je iznjedrila nekoliko značajnih predstava u kojima je ostvarila zapažena glumačka ostvarenja (Ay, Carmela; Antigona u New Yorku; Uho, grlo, nož; Bog masakra; Terapija (nagrada Velika liska za najbolju glumicu Festivala komedije u Mostaru 2012.). Producentica je svih devetnaest kazališnih predstava Teatra Rugantino.
Godine 2014. ostvarila je i svoju prvu kazališnu režiju u predstavi Život je čudo.
Hod po rubu, s Ivicom njezin je prvi autorsko-urednički rad u svijetu knjige.
Živi u Zagrebu, majka je dvoje djece, Ane i Filipa Vidovića.
