Uvijek će nam ostati ljubav
“Uvijek će nam ostati ljubav” nježna je i pomalo uznemirujuća komedija o metamorfozama ljubavi u kojoj se propituje zajedništvo dvoje ljudi koje u trenucima krize i nerazumijevanja, razdvajanja i mirenja, može održati samo ljubav. Istovremeno to je smiješna i tužna priča o braku.
Duhovit, ciničan i pronicljiv tekst Miloša Radovića koji se sjajno poigrava muško-ženskim odnosima, otvorio je prostor jednoj sumanutoj scenskoj igri u kojoj se dotiču sva ona ključna mjesta koja povezuju i razdvajaju bračne partnere – sve radosti, sve traume, sve nedoumice i neizbježni tektonski poremećaji koje brak nosi sa sobom.
S jedne strane autor stavlja inertnog, šarmantnog, neuhvatljivog sredovječnog sveučilišnog profesora Medu čija će pozicija biti vječito izbjegavanje odgovornosti i duboko cinično gledanje na sve što je ljudsko, dok mu s druge strane suprotstavlja veselu i prpošnu, životu i običajima bližu ženu – Jelenu koja zagazivši u svoje četrdesete čvrsto odlučuje razbiti monotoniju njihove dugogodišnje veze brakom. Medu hvata paničan strah od promjena koje će uslijediti pa predlaže da isprobaju brak u posljednjih pet minuta koje su im preostale do potpisivanja bračnog ugovora. “U pet minuta. Komprimirano. Samo najvažniji dijelovi. Razumnim ljudima to je više nego dovoljno”, kaže on, pretvarajući prostor scene u čudesni kaleidoskop kroz koji će gledatelji zaviriti u sve ono što sljedećih trideset, četrdeset godina može donijeti. Tako su kazališnom čarolijom Medo i Jelena dobili mogućnost da u pet minuta pred vjenčanje dožive, izmaštaju, zaigraju, predvide ili odsanjaju svoje buduće zajedničke godine.
Koncentrirano, sažeto, kompleksno, a opet scenski jednostavno, pet minuta koje predstavljaju cijeli jedan mogući zajednički život ugurano je u jednu predstavu koju snagom svojeg velikog glumačkog umijeća i suptilnošću svoje glumačke igre pred publiku donose Jelena Miholjević i Dražen Čuček. Po prvi puta zajedno na sceni, ovo će dvoje glumaca uz pomoć nadahnute režije Darija Harjačeka pokušati izraziti težinu i radost ljubavi. Ljubavi koja nakon svega ostaje. A koja nekad započinje, a nekad završava brakom.
tekst: Miloš Radović
režija: Dario Harjaček
glume: Jelena Miholjević i Dražen Čuček
scenografija: Zdravka Ivandija Kirigin
kostimografija: Zdravka Ivandija Kirigin
oblikovanje svjetla: Saša Mondecar
fotografija: A. Saška Mutić
šminka: Danijela Pavlek
tehničko vodstvo: Marko Crnčević
organizacija: Ružica Karmelić
odnosi s javnošću: Renata Kapicl
izvršna produkcija: Ana Vidović
produkcija: Teatar Rugantino
umjetnička ravnateljica: Gordana Gadžić