Događa se na Veliki četvrtak i Uskrs 1991. u Münchenu.

Riječ autora

Putovanje u dobro skrojenom sanduku

Kada sam započinjao sa pisanjem priče o Cinci i Marinku, koji kao živi mrtvaci u mrtvačkom sanduku putuju u obećanu državu Hrvatsku, nisam ni slutio koliko će nam takvih putovanja u mrtvačkim sanducima pružiti stvarnost. Mrtvački sanduk postade najčešće prijevozno sredstvo kojim se dolazi do ostvarenja snova o vlastitoj državi. Lijepo legneš u lijes i eto te odmah u Lijepoj Našoj. Štoviše, putovanje dobro skrojenom sanduku danas je privilegija i luksuz. Mnogi su te udobnosti bili lišeni, otputovavši u državu Hrvatsku prije njenog formalnog priznavanja, bez komfora lijesa.

Umiranje se pretvorilo u historijski stvaralački čin, a hrvatsko iskustvo smrti u temu čije će se varijacije još dugo pojavljivati pred nama u raznim formama, umjetničkim i dnevno-političkim.

Mate Matišić

Iz kritika

Bljesak crnog humora, smijeh apsurda

„Svojevrsni križanac Mrožekovih Emigranata i Beckettova Čekanja Godota — iz svoje bogate glumačke riznice neštedimice daruju trenutke očaja, smijeha, tuge, prkosa, pa i cinizma koji skriva bol.”

Marija Grgičević — „Bljesak crnog humora”

„Matišićevi likovi zapravo su junaci nigdine: između domovine u kojoj prebivaju duhom a rijetko i tijelom, i tuđine u kojoj žive samo tijelom a duhom u nju nikada potpuno ne stignu.”

Cinco i Marinko, koji smrt uzimaju kao mogućnost da prevare graničnu kontrolu, postaju dva klauna koji se poigravaju s „posljednjim stvarima”.

Zvonimir Mrkonjić — „Smijeh apsurda”

Glumci i ekipa

Igraju

Cinco gastarbajter i pjesnik

Ljubomir Kapor

Marinko gastarbajter

Ivica Vidović

  • RedateljMarin Carić
  • ScenaŽeljko Zorica
  • GlazbaMate Matišić
  • KostimVjera Ivanković
  • FotografijeRadomir Sarađen
  • Majstor tona i rasvjeteDubravko Laslavić
  • Organizacija i marketingGina Marković
  • Izvršni producentGordana Gadžić
  • Grafička pripremaSanja Boljević

O autorima

Mate Matišić

rođen 17. siječnja 1965., Ričice kod Imotskog

Od šeste do petnaeste godine živi sa stricem i strinom jer mu roditelji već dugo rade u Njemačkoj. Od 13. do 16. godine svira u rock sastavu, potom svira jazz i piše glazbu za kazalište i film.

Napisao je, među ostalim, „Bljesak zlatnog zuba” (HNK Split), „Legenda o sv. Muhli”, „Božićna bajka” i „Anđeli Babilona”. Koscenarist je filma „Život sa stricem”; njegova „Božićna bajka” snimljena je za televiziju. Živi u Zagrebu.

Marin Carić

25. VIII 1947. – 3. XII 2000.

Teatar Marina Carića oduvijek je bio teatar mentaliteta. Secirao je podneblje i ljude koji mu pripadaju, tragao je za korijenima, nadahnjivao se tradicijskim obrascima i realitetom — osobnog i naslijeđenog, kolektivnog iskustva.

Bilo da je riječ o antologijskim uprizorenjima djela hrvatske i svjetske baštine ili o postavama suvremenih domaćih autora, neke od njegovih predstava na otvorenim pozornicama Dubrovnika i Splita spadaju u ponajbolja hrvatska ostvarenja ambijentalnog teatra.

— Hrvoje Ivanković

Glazba

Glazba iz predstave

Glazbu za „Hrvatske emigrante” skladao je Mate Matišić.

Teatar Rugantino A. T. Mimare 14, 10090 Zagreb · Praizvedba 1991.
Arhivska stranica predstave „Hrvatski emigranti / Lipa smrt”.