Teatar Rugantino
Riječ autora
Kada sam započinjao sa pisanjem priče o Cinci i Marinku, koji kao živi mrtvaci u mrtvačkom sanduku putuju u obećanu državu Hrvatsku, nisam ni slutio koliko će nam takvih putovanja u mrtvačkim sanducima pružiti stvarnost. Mrtvački sanduk postade najčešće prijevozno sredstvo kojim se dolazi do ostvarenja snova o vlastitoj državi. Lijepo legneš u lijes i eto te odmah u Lijepoj Našoj. Štoviše, putovanje dobro skrojenom sanduku danas je privilegija i luksuz. Mnogi su te udobnosti bili lišeni, otputovavši u državu Hrvatsku prije njenog formalnog priznavanja, bez komfora lijesa.
Umiranje se pretvorilo u historijski stvaralački čin, a hrvatsko iskustvo smrti u temu čije će se varijacije još dugo pojavljivati pred nama u raznim formama, umjetničkim i dnevno-političkim.
Mate Matišić
Iz kritika
„Svojevrsni križanac Mrožekovih Emigranata i Beckettova Čekanja Godota — iz svoje bogate glumačke riznice neštedimice daruju trenutke očaja, smijeha, tuge, prkosa, pa i cinizma koji skriva bol.”
Marija Grgičević — „Bljesak crnog humora”
„Matišićevi likovi zapravo su junaci nigdine: između domovine u kojoj prebivaju duhom a rijetko i tijelom, i tuđine u kojoj žive samo tijelom a duhom u nju nikada potpuno ne stignu.”
Cinco i Marinko, koji smrt uzimaju kao mogućnost da prevare graničnu kontrolu, postaju dva klauna koji se poigravaju s „posljednjim stvarima”.
Zvonimir Mrkonjić — „Smijeh apsurda”
Glumci i ekipa
Cinco gastarbajter i pjesnik
Ljubomir Kapor
Marinko gastarbajter
Ivica Vidović
Arhiva
Glazba
Glazbu za „Hrvatske emigrante” skladao je Mate Matišić.
