Tulipani se pretvaraju u oružje
Iako naslov ovog komada upućuje na drukčiji zaključak, nasilje i pokolj nisu njegova tema. U ovoj ironijskoj komediji koja puni dvorane europskih kazališta riječ je o poremećenim ljudskim i obiteljskim odnosima koji se neočekivano razotkrivaju tijekom jednog naizgled bezazlenog građanskog druženja. Dva bračna para sastaju se kako bi civilizirano razriješili tuču svojih jedanaestogodišnjaka u kojoj je jedan od njih ostao bez dva zuba.
U ambijentu moderne dnevne sobe, sa stolićem pretrpanim knjigama i u nijemom prisustvu vaze prepune bijelih tulipana, takozvani civilizirani pripadnici klase građanskih intelektualaca pokazat će gotovo životinjske instinkte. Nevini dječji grijeh, koji je u početku bio detonator za iskazivanje neprijateljstva, ubrzo biva zaboravljen i pred nama se počinje odvijati pravo duhovno nasilje ohrabreno alkoholom i tjeskobom licemjernih bračnih odnosa.
Zahvaljujući izvanrednim dijalozima kojima komad obiluje, ova ironijska komedija stalno prerasta u ozbiljnu dramu i obratno — ozbiljna drama postaje komično propitivanje mentaliteta europskog građanina 21. stoljeća.
„Ma kako nam dnevna soba bila ukusno dotjerana i nokti manikirani, tek mali incident i čašica alkohola dovoljni su da se tulipani pretvore u oružje, a nokti u pandže.“ Iva Gruić · Jutarnji list
Glumci i ekipa
Uloge
- Véronique VallonGordana Gadžić
- Michel VallonIvica Vidović
- Annette ReilleUrša Raukar / Marina Nemet
- Alain ReilleBoris Svrtan / Siniša Ružić
U pojedinim izvedbama igrao je i Goran Grgić.
Autorski tim
- AutoricaYasmina Reza
- RedateljicaFranka Perković
- ScenografIvo Knezović
- KostimografkinjaBarbara Bourek
- PrijevodKsenija Jančin
Produkcija
Teatar Rugantino
Premijera 7. veljače 2009. na pozornici Histrionskog doma, Ilica 90, Zagreb.
Predstava je gostovala u Crnoj Gori i Tuzli, na 17. pozorišnom maratonu u Somboru te na 9. Slavija Festu u Beogradu 2010.
Gordana Gadžić, Urša Raukar, Ivica Vidović i Boris Svrtan
Četvero na sceni
Ivica Vidović majstorski je, krajnje ležerno i uvjerljivo dočarao supruga izluđena životnim metodama svoje pravovjerne žene. Gordana Gadžić tumačila je Véronique vrlo dojmljivo, u upornoj potrazi za pravdom i ispravnim rješenjem — autoricu povijesnih tema koja još nije prihvatila da svijetom vlada samo „bog masakra“.
Urša Raukar kao druga majka i supruga krenula je od suzdržanosti i pristojnosti prema totalnoj opuštenosti i gubljenju živaca, kad u dobro izrežiranoj sceni gazi tulipane. Boris Svrtan besprijekorno je tumačio poslovnog čovjeka kojem je ovaj susret strašna gnjavaža i kojeg stalno prekida zvonjava mobitela.
Žene su ekstrovertiranije, sklone ispadima bijesa i pobune; muškarci suzdržaniji. No svo četvero izvrsno se nadopunjavaju — bila je to živa igra u četvoro u kojoj publika svo vrijeme uživa.
Fotografije
Prizori iz predstave — Histrionski dom, 2009.
Što je pisao tisak
„Bog masakra“ je maštovita, inteligentna i komična predstava koja se može lako preporučiti.
Predstava koja se može svidjeti i najširoj publici, a da pritom nije plitka niti podilazi lošem ukusu.
Bila je to živa igra u četvoro u kojoj publika svo vrijeme uživa. Savjet: svakako pogledati — bez zadnjih misli.
Izvrsne izvedbe četvero glumaca i britak scenarij koji gorčinu istine neprekidno začinjava humorom, balansirajući između komičnog i tragičnog, nisu nikoga u publici ostavile ravnodušnim.
Predstava se postepeno pretvara u glumački precizan meč. Publika ga je netremice pratila, povremeno čak i naglas ponavljajući naročito drastične replike.
Svakodnevica je ovdje na djelu i u ofenzivi i u defanzivi, jer ljudi se mrze ne samo kad se tuku nego i kad se ni ne dotaknu.
„Bog masakra“ kreće se rubom komike i tragike, nudeći gledatelju brojne glumački razigrane i privlačne scene… Predstava nudi dovoljnu količinu vrlo razigrane gorčine.
Priča ne traži demonske uzroke, ne pronalazi leševe u ormaru, ne najavljuje tragičan kraj, već inteligentnim zapletom nudi gledaocima tek ogledalo da se osmijehnu i da — razmisle.
Prisustvovali smo ozbiljnom pozorišnom činu u kome je trijumfovala inteligencija i kritičnost, talenat i istrajnost, poštena samoanaliza i nadahnuta profesionalnost. Tako se pravi pozorište!
Plakati i letci
Plakat B2
Jumbo plakat
Banner
Letak — prednja strana
Letak — stražnja strana
Press
„Bog masakra“ skida krinke bračne idile
Jednostavno i pametno za široku publiku
Predstava za preporuku
Dva teatra u borbi za „Boga masakra“
Lica i sjene — kritika Bojana Munjina
„Bračne svađe lakše glumim sa ženom“