Teatar Rugantino · prva predstava
Gordana Gadžić · Ivica Vidović
O predstavi
Godina je 1938: vrijeme građanskog rata u Španjolskoj, u malom mjestu Belchite koje je upravo palo u ruke fašista. Priča je to o osujećenoj ljudskosti i životu u neslobodi — i o tome kako umjetnost može postojati samo uz uvjet potpune slobode.
Carmela i Paulino, popularni komičarski par putujućih glumaca, zbog nepažnje i nesnalaženja bivaju zarobljeni i prepušteni na milost i redateljskim zamislima talijanskog poručnika — Mussolinijeva i Francova odana sluge, a uz to i velikoga ljubitelja umjetnosti. Ali kako umjetnost shvaća poručnik diktatorskog režima, koji je u svom garnizonu gospodar života i smrti? Umjetnost je upregnuta u okrutnu pragmu režima: postoji samo zato da na slikovit i zabavan način podrži nalogodavca, a sva njegova nedjela prešuti.
Carmela i Paulino moraju izvoditi svoje glazbene točke i glumačke burleske baš onako kako se od njih zahtijeva: pristaju na sve kako bi preživjeli. Komičar i zabavljačica tako, malo-pomalo, i protiv svoje volje postaju suradnici režima. Do jednog trenutka — kada Carmela, potresena i zgrožena, odbija igrati brutalnu komediju pred zarobljenicima koji će nakon predstave biti strijeljani.
Paulino ne može odbiti: on je mali čovjek kojemu je strah odagnao sve moralne skrupule, i preživljava. A Carmela od jeftine komičarke izrasta u tragičnu heroinu — strada zbog svoje ljudskosti i samilosti i postaje veća i od samoga života. Tužni klaun Paulino ostaje sam i rastrojen, a mrtva ga Carmela posjećuje ne bi li mu probudila barem malo svijesti i savjesti.
— iz programske knjižice, Tatjana Šuput Raponja
„Za pravog umjetnika njegova je umjetnost njegov život sam.”
Podjela i autorski tim
Tonska kulisa
U Ay, Carmeli glazba nije ukras nego pokretač drame — pjesma je oružje, utjeha i otpor. Darko Rundek skladao je i odsvirao gotovo sve instrumente, glazbu snimivši u svom Putujućem studiju, uz trubu Igora Pavlice i zbor. Dvije sačuvane snimke:
Najava
Glumački i bračni par
Nesigurnu i krivudavu glumačku stazu kroz život, posutu mnogim trnjem i ponekom ružom, odabrali su — svatko na svojoj strani — i Gordana Gadžić i Ivica Vidović.
Ona je završila pozorišnu, a on kazališnu akademiju, i otada su hodali svojim sličnim, a udaljenim stazama, oboje zarana prepoznati kao izuzetni talenti. Sve do godine presudne u njihovim životima: 1988., kada oboje dobivaju glavne uloge u filmu Zorana Tadića Čovjek koji je volio sprovode. Od toga se sudbonosnog projekta njihove staze slijevaju u zajednički put — i doveo ih je do zajedničkog doma i biografije. Ivica zapravo nije volio sprovode, nego nove početke, te je mladu glumicu u usponu „ukrao” iz filma i odveo je u novi život.
filmovi: Čovjek koji je volio sprovode, Orao
kazalište: Nevrijeme, Kaktusov cvijet, Ay, Carmela
filmovi: Kako je počeo rat na mome otoku, Kad mrtvi zapjevaju
kazalište: Turistički vodič, Hrvatski emigranti, Ribarske svađe, Volpone
filmovi: Urnebesna tragedija, Welcome to Sarajevo, Treća žena, Olovna pričest
kazalište: Anđeli Babilona, Staklena sirena, Regnum novum
Sa scene
Zapis početka predstave.
Sa scene
Bilješka o piscu
Jedan od najcjenjenijih španjolskih pisaca srednje generacije, rođen u Valenciji 1940. godine.
S teatrom je povezan već od mladih dana. Na Sveučilištu u Valenciji osniva teatar El Aula, a 1977. teatar Fronterizo, u kojem i režira — Legenda o Gilgamešu, u njegovoj obradi i režiji, bilo je prvo djelo te kazališne skupine. Značajan element njegove dramaturgije jest kontrast između teatralnosti i naracije, humora i emocije, epskoga i teatarskog.
Ay, Carmela, njegovo najpopularnije djelo, praizvedena je 1987. u Teatru Principal u Zaragozi, gdje doživljava nezapamćen uspjeh, odakle kreće u pohod na svjetske pozornice koji traje i dandanas.
Iz arhive
Odjeci
Predstava je s velikim uspjehom gostovala diljem Hrvatske i na turneji u Srbiji. Izbor iz zapisa, najava, intervjua i kritika.
