Teatar Rugantino & Teatar &TD
crna komedija
…I još jedna stvar koja bi vas, gospodo, mogla zanimati. Prema posljednjim podacima, broj beskućnika se u New Yorku povećava: krajem ove godine će na svakih tristo Newyorčana otpadati po jedan beskućnik. To bi značilo da se danas u kazalištu nalazi bar jedna osoba koja će se ubrzo naći na ulici. I ta osoba dobro zna o kome ja govorim. (s osmijehom) Gospodo, želim vam ugodnu večer…Janusz Głowacki, Antigona u New Yorku
Antigona u New Yorku
Iako se u svojim djelima trajno bavi naizgled lokalno poljskim temama, Janusza Głowackog posljednjih desetljeća prepoznaje cijeli svijet. Riječ je o piscu koji se umije ironično, pa i cinično, poigrati s nelijepom stvarnošću i ponuditi drugačiji, distancirani, humorom i cinizmom obojen pogled na ljude u tranzicijskim vremenima. Takav je pogled, čini se, potreban i nama.
Sklon igranju, Głowacki je svoju Antigonu preselio s antičkoga tebanskog dvora u suvremeni New York i dao joj put Portorikanke. Našla se tako u svijetu koji, još i više nego onaj otprije Krista, favorizira zakone trenutačnih zakonodavaca u odnosu na božje. U Tebi je bila živa zazidana u kraljevsku grobnicu; u New Yorku je zatvorena u geto ljudi s dna. U Grčkoj se sama objesila o pojas pogrebnoga ruha; u Americi su je — nakon brutalnog silovanja — o vrata zapuštenog parka objesili bližnji.
Uncle Sam nikoga ne ostavlja bez barem jedne prilike, pa svojoj junakinji Głowacki omogućava poznanstvo sa Sašom i Buhicom: prvi je nekoć bio ruski slikar, drugi sitni poljski muljator. Nezadovoljni socrealističkim čistilištima svojih domovina, obojica su sanjali o liberalnokapitalističkom raju s prugama i zvijezdama — sve dok u njega nisu i dospjeli. Tada se pokazalo da je snivani raj u stvarnosti pakao. Gurnuti u mrak društvenoga ruba, na klupi u parku na donjem Manhattanu otkrivaju slobodu drugačiju od one koju su očekivali.
Antigona, Saša i Buhica ljudi su koje poznajemo i prepoznajemo. Njihovi snovi su i naši snovi, njihovo razočaranje je i naše razočaranje. »Antigona u New Yorku« tragedija je o nama kojoj se sami smijemo — a Janusz Głowacki zajebant je koji nas je na to naveo.
Teatar Rugantino & Teatar &TD
Realizaciju predstave pomogli su Grad Zagreb — Gradski ured za kulturu i Ministarstvo kulture Republike Hrvatske.
Janusz Głowacki rođen je 1938. u Poznanju. Kao prozaik debitira 1962. pripovijetkom Na plaži, a potkraj sedamdesetih proslavlja se scenarijima kultnih filmova Marka Piwowskog. Od 1982. živi u New Yorku, gdje predaje na najelitnijim sveučilištima i postaje jedan od najizvođenijih suvremenih dramatičara. Znameniti shakespeareolog Jan Kott smatrao ga je, uz Mrożeka i Różewicza, jednim od trojice najvažnijih poljskih kazališnih autora. Njegove „američke” tragikomedije — Fortinbras se nalio (1990), Antigona u New Yorku (1992) i Četvrta sestra (1999) — igraju se u kazalištima diljem svijeta, od New Yorka i Londona do Moskve, Praga i Dubrovnika.
Bilješke redatelja
O New Yorku… Grad mladenačkih snova, svjetla velegrada, bogatstvo, glamour. Glad i smrzavanje američkih beskućnika gotovo nikad ne vidimo na TV ekranima.
O newyorškom policajcu… Ponosan je što cijeli svijet motri na njega — on je u srcu svjetske demokracije.
O Tompkins Square parku… Noću njime lunjaju beskućnici; danju spavaju, jer misle da je to sigurnije. Možda se ondje stvara neka nova civilizacija.
O Antigoni u New Yorku… Pokopala je beskućnika, Amerikanca iz Bostona, plemenita čovjeka koji se smrznuo u Tompkins Square Parku. Razmišljajmo.
Joško Juvančić, dramaturg i redatelj
Iz teksta
»Antigona Sofokla je uzvišena kraljevna, a Głowackog — nezaposlena švelja.«
Sklon igranju, Głowacki je svoju junakinju preselio s antičkoga tebanskog dvora u suvremeni New York i dao joj put Portorikanke — Polinikova sestra kožu mijenja, ćud nikada. Našla se tako u svijetu koji, još i više nego onaj otprije Krista, favorizira zakone trenutačnih zakonodavaca u odnosu na božje.
Kaže se da svako doba ima tragediju kakvu zaslužuje. Antička se tragedija temelji na mitu, tragedija dvadesetog stoljeća na svakodnevici. Zato toliko i nalikuje farsi. Beskućnici u parkovima tik do wallstreetskih nebodera čista su realnost — oni nisu naličje suvremene Amerike, vodeće sile svijeta, već njezino pravo lice.
Antigona, Saša i Buhica ljudi su koje poznajemo i prepoznajemo. Njihovi snovi su i naši snovi, njihovo razočaranje je i naše razočaranje.
»Antigona u New Yorku« tragedija je o nama kojoj se sami smijemo. Janusz Głowacki zajebant je koji nas je na to naveo.
Mladen Martić, prevoditelj
Fotografije: Nino Šolić
Iz programske knjižice predstave, 2002.
Izbor iz tiskovnih kritika i najava, 2002.
Vjesnik, Dubravka Vrgoč»Zagubljeni u newyorškim parkovima«
Večernji list, Želimir Ciglar»Obećana zemlja koja to nije«
Jutarnji list, Hrvoje Ivanković»Uvjerljiva postava drame o njujorškim beskućnicima«
Slobodna Dalmacija, Tajana Gašparović»Pogubni manirizam«
Vijenac, Gordana Ostović»Ironični sudari«
Pozivnica na praizvedbu27. listopada 2002., Teatar &TD
